subota, 7. svibnja 2016.

Da li se odmaknuti?



Da li ste nedavno bili sa prijateljicom, poznanikom, ili pak dragom i bliskom osobom na kavi, u dubljoj diskusiji, istovremeno razmišljajući kako je došao trenutak da se odmaknete od te osobe? Barem na neko vrijeme..

Ako jeste znači da je počelo.. Vi se mijenjate i više nikada nećete razmišljati na isti način. Možda trenutno ne možete drugima dati to do znanja, ali i to će nadoći. Vjerujem da se tog trenutka najviše bojite. Jer ono što vas još uvijek brine je – njihova reakcija.. Kako i ne bi? Jer s obzirom da vas još uvijek brinu reakcije i mišljenja onih 'nebitnih', kako ne bi – i ovih bitnih.

Do sada mi je izraz za taj hrabri trenutak bio – pregristi metak. No, sada shvaćam da ono što se govori doslovno, ponekad ima realni učinak, tako da je samo – biti hrabar, dovoljno motivirajuće. Iskreno, jednostavno i jasno.

Ne postoji život bez jada. Ne postoji život bez teških trenutaka. Ali postoji onaj život u kojem se možemo i znamo nositi sa njima. Postoji život u kojem se možemo zahvaliti na teškim trenucima jer u istima učimo biti snažniji. Takav život može biti vaš. Samo ga prigrlite i uđite unutra. Stvorite novu realnost.

Dok se mijenjamo, jasno je da neke osobe, koliko god surovo zvučalo, moramo odstraniti od sebe. Ne znam ni sama da li je dobro razmišljati o tome kao o trajnoj opciji, ali pošto sam i sama već neko vrijeme na ovom divnom putovanju, za sada zaključujem da je dovoljno reći. '..na neko vrijeme, pa ćemo vidjeti..'

Zbog čega nam oni postaju smetnja na našem putovanju?
Odgovor je jednostavniji nego što mislimo.. Moramo poći sami.
Kada shvatimo da smo sami odgovorni za svoje promjene, nitko nam ne treba na tom putu, osim nas samih.
A ono što ja vjerujem jest, da one prave ljude, koji mogu i koji ĆE prepoznati naš uspjeh mogu poći za nama. Dakle ne SA nama nego ZA nama. A to se nikada ne bi dogodilo da se nismo odmakli.. Razumijete li sada?

Osoba koja će žaliti za nama biti će ona koja se ne želi pomaknuti sa svoga mjesta.. Mjesta. Zato što ostaje ukopana u svojoj mentalnoj tvrđi i vjerojatno ćemo se teško opet povezati sa njome. Osoba koju smo oduševili vjerojatno će imati pitanja, što je vrlo dobar znak.

Dakle nemojte osjećati grižnju savjesti, bilo da se radi o udaljavanju čak od osobe iz obitelji, jer samo tako mi možemo saznati tko smo zaista, i samim time i oni mogu upoznati prave NAS, svidjelo se to njima ili ne.

Uvijek je uspjeh postati primjer nekoj bliskoj osobi.

Nema komentara:

Objavi komentar